2014-05-21 23:45:04

Pismo jednog roditelja

Draga učiteljice!

Trudit ću se biti kratka i sažeta. Ako osjetite potrebu, možete ovo pismo proslijediti među roditelje 1.c. A po(r)uku, molim Vas, prenesite svim svojim kolegama/kolegicama i svom osoblju škole.

Sramim se kao roditelj, čovjek i, na kraju, prosvjetar s kakvom smo neodgovornošću, sebičnošću, komocijom i ne znam još čime sve ne, opušteni u prostoru koji nije dvorana (pa trpi "muvinge" bez većeg komešanja), odgledali nastupe samo SVOJE djece (većina) a i to površno jer smo se bavili glupim neprestanim fotografiranjem, snimanjem, slikanjem.

 

Pismo u cjelosti mozete pročitati kliknuvši na "VIŠE"

Na kraju, kada ste kao kolektiv, poslagani na stepenice Paviljona pjevali "14 palmi" i zvali nas da vam se pridružimo, tek je šačica nas uopće bila prisutna! Bili ste krasni, vi koji odgajate i podučavate našu djecu! Veseli, optimistični u ovim nimalo optimističnim vremenima. Iza vas je stajao jedan naporan radni dan, pojačana briga za našu djecu, organizacija štandova i dugo razdoblje priprema. A i roditeljski sastanci (barem u nižim razredima) gdje ste nam dali podrobna uputstva za taj dan. Došli smo "na gotovo", u 16 sati i nismo našli volje, želje, potrebe da izdržimo i pogledamo SVE točke koje ste nam pripremili, prošećemo po štandovima prepunim divnih radova i poruka. Kukali smo da sunce prži (vi ste s dječicom tamo bili 2,5 sata prije, na još jačem suncu!), hitali da pokupimo odmah poslije nastupa svoje dijete i požurimo nekamo u neki plan koji je, očito, bio važniji. Žalosno. Da nismo mogli naći 2 sata vremena u cijeloj školskoj godini da pogledamo sve što ste nam SVI vi pripremili ulažući i dodatno vrijeme (koje vam nije plaćeno), materijale kupljene svojim novcem (ili prilično ponižavajućim "žicanjem" roditelja, poznanika i sl.)
Znam iz osobnog iskustva da je zadovoljstvo djece i roditelja, osmjesi i pohvale za naš rad jedina naknada za uloženi trud koji oblikuje budućnost svake zemlje. Većina je opet zakazala i, na neki način, potvrdila stav koji prevladava u našoj zemlji - da je prosvjeta margina, zadnja rupa na svirali. Ali, ostavljam to na savjest svakog pojedinca.

Vama, učiteljice Ivana, učitelju Silviju ali i SVIM djelatnicima (dakle i spremačicama!) škole mogu reći samo jedno veliko - HVALA! Za sve što ste nam jučer pripremili i pokazali, za zadovoljstvo naše djece koja su uzbuđeno prepričavala svoje doživljaje i koja su s većom pažnjom od nas (neopterećena fotografiranjima već sigurna u svoje sjećanje) pogledala i nastupe druge djece i time nam svima dala jednu veliku lekciju. Na nama je da ju naučimo ili zanemarimo.

Ponosna sam što moje dijete ide u ovu školu u kojoj će uvijek rasti 14 palmi na otoku sreće dok je vas i Kapetana!


Osnovna škola Dr. Ivan Merz Zagreb